6mar2026 Popnite se na Basarski kamen sa južne, basarske strane

Planina Vidlič ,,zaklanja'' Staru planinu od pogleda iz Pirotske kotline. Basarski kamen je vazdušnom linijom udaljen oko 10 km od centra grada i sa svoja 1373 m visine predstavlja drugi najviši vrh Vidliča. Dominira na horizontu i neizostavan je na razglednicama grada...

Od kako je pre izvesnog broja godina obeležena planinarska staza sa Planinarskog doma, izletišta na Vidliču (13 km od grada putem za Visok), usponi na ovaj lepi, markantni vrh obično se obavljaju sa njegove severne strane. Ja sam se ranije peo na Basarski kamen isključivo sa suprotne, južne strane. Ovo je uspomena na jedan takav uspon od 20. februara 2010. godine...

Na prvoj sledećoj fotografiji je skretanje za selo Basara. Ovde se ostavlja auto i produžava peške. Put je makadamski i do sela ima oko 3 km (ne 1.5 km kako stoji na putokazu!):

Na otprilike pola puta do sela, napušta se glavni put i skreće levo - na sporedni put koji vodi preko prelepih basarskih livada. Levo je Garvanica (1274 m). S desne strane ostaje jedan izvor, a pogled niz dolinu seže do samog Pirota:

Cilj planinarske relacije, Basarski kamen, praktično je konstantno u vidokrugu:

Nadalje opisujem moj način izlaska na Basarski kamen. Postoji još drugih načina, recimo od tzv. Policijske česme u samom podnožju vrha.

Skreće se levo sa staze na basarskim livadama. Cilj je proći neposredno iznad borove šume na sledećoj slici:

Uspon je priličan. Ranije je ovde bila vidljiva staza. Da li je sada tako - vrlo je diskutabilno, jer odavno tuda nisam prolazio. Meni je sneg mnogo otežavao penjanje pre 16 godina:

Na zadnjoj slici je jedna manja stena koju treba obići sa leve strane. Ovo je najteži deo relacije gde je potrebna spretnost i snalažljivost. Ova staza nije markirana. Posle nekih pola sata napornnog dela, trebalo bi da vam se ukaže sledeće prizor:

Ja sam nadalje ponovo ušao u šumu i morao da gazim sneg prilične dubine:

Na jednom mestu ova improvizovana staza se sreće sa onom koja sa leve strane dolazi iz pravca Planinarskog doma. Posle toga je sve lakše jer postoje markacije. Do vrha ima još oko 15 minuta. Prolazi se ispod žica dalekovoda:

Završni uspon uz severnu stranu Basarskog kamena nije lak, ali nakon pređenog najtežeg dela predstavlja istinsko zadovoljstvo. Otvara se pogled na repetitor na Crnom vrhu (1152 m) i na Staru planinu na severu:

Meni je obično bilo potrebno ranije oko sat i po vremena da stignem na sam vrh od polazne tačke kod skretanja za Basaru. Vama će možda biti potrebna i neka desetina minuta više. Najpre se nailazi na napuštenu kućicu Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srbije:

Basarski kamen je jedan od najlepših vidikovaca u pirotskom kraju. Pogled na okolinu je neopisiv, jednom rečju - fantastičan:

Selo Basara je u podnožju. Nakon dela vrha kod kućice, sigurno ćete poželeti da obiđete i podjednako atraktivan levi, istočni deo Basarskog kamena. Ovde je pre nekoliko godina podignut lep mobilijar za odmor. Nisam čuo da je neko obavio uspon na vrh kroz kuloar između dva dela Basarskog kamena ili alpinistički, po stenama sa južne strane:

Predlažem da povratak obavite spustom niz padinu jugoistočno od vrha, a da zatim prolaskom kroz Basaru ,,zatvorite krug'' i vratite se do polaznog mesta na glavnom putu za Visok. Tokom spusta, koji mora biti uz maksimalan oprez zbog strmine i teškog kamenitog terena, stalno vam je pred očima vrh Vučje (1180 m, na njega je najlakše izaći iz Krupca), kao i dolina kojom prolazi put za Umnište, Čarapanu i deo Vidliča koji pripada opštini Dimitrovgrad:

Severna strana Vučja je pod velikim i dubokim vrtačama pa vam uspon na taj vrh sa te strane nikako ne preporučujem (poučen sopstvenim negativnim iskustvom od pre više godina!).

Posle 15-ak minuta trebalo bi da sa vrha Basarskog kamena siđete u dolinu. Levo vam ostaje česma u mestu zvanom Umnište.

Pratite put koji vodi na zapad, u pravcu Basare. Basarski kamen sada posmatrate iz sasvim drugog ugla. Možete kao ja, ići iznad puta za selo, preko livada:

Do sela će vas odvesti jedan potok:

Basara je oduvek bila jedno od najmanjih sela u opštini Pirot. Koliko znam, pre nekoliko godina ostala je bez stalnih stanovnika:

U centru sela je velika spomen-česma. Meni je za dolazak do nje sa Basarskog kamena bilo potrebno oko 50 minuta. Nadmorska visina je oko 850 m:

Oko 40-45 minuta će vam biti potrebno dodatno da se vratite do mesta odakle ste krenuli peške:

Trajanje relacije: oko 4.5 h

Zahtevnost relacije: teška (4/5)

Karakteristike: pozna zima i rano proleće su idealni da se na Basarski kamen ponete prateći moja uputstva; alternativni i teži način dolaska u odnosu na markiranu planinarsku stazu sa Planinarskog doma, ali i lepši jer daje mogućnost kružne relacije spustom sa vrha u selo; prelepe basarske livade; Basarski kamen je prvoklasni vidikovac, jedan od najlepših u ovom delu Srbije!

Rizici: uspon sa basarskih livada je prilično naporan i nema markacija, izuzev u gornjem delu staze, pri samom vrhu; na Basarskom kamenu zna da duva jak vetar i treba biti oprezan jer je ispod vas duboka provalija; spust do puta koji od Basare vodi u istočni deo Vidliča mora biti uz povećanu pažnju zbog strmog i teškog, kamenitog terena