Kada sam prvog dana ove godine prošao peške kroz prvi deo Sićevačke klisure i njenih 13 tunela, došao sam do niškog sela Ostrovice i Manastira Svete Petke. Obećao sam da ću o ovom zanimljivom mestu pisati prvom pogodnom prilikom. Sada ispunjavam svoje obećanje.
Kada sam pre nedelju dana posetio vojnička groblja na Metiljavici, peo se uz padine Vidliča i spustio se u naselje Novi Zavoj, relaciju sam započeo na Tijabarskom groblju u Pirotu. Odmah na njegovom ulazu, preko puta kapele, primetio sam spomenik koji se izdvajao od ostalih po svom izgledu. Setio sam se zanimljive priče o jednom velikom čoveku koji je zadužio naš grad.
Jedno je od sela u pirotskoj opštini koje pripada kraju koji se naziva Visok. Udaljena je oko 27 km od Pirota, nalazi se na mestu gde se Dojkinačka reka uliva u Visočicu, na oko 700 m nadmorske visine. Slično nekim drugim selima u pirotskom kraju, koja su nekada bili ekonomski i administrativni centri manjih područja (Krupac, Temska, Kalna, Ljuberađa, Veliko Bonjince, Strelac, Zvonce...), i Visočka Ržana danas preživljava teške trenutke. To je teško razumeti jer su praktično sva sela u njenoj okolini uspela da se, zahvaljujući prirodnim atrakcijama, nađu na turističkoj mapi opštine Pirot. Čak su i moje fotografije Visočke Ržane prilično stare.
Mnogi od vas su bili u prilici da posete odlične etno-restorane u Lukavici, nadomak Dimitrovgrada. U vreme pre pandemije korona-virusa podjednako su ih posećivali i naši ljudi i gosti iz susedne Bugarske. Međutim, mnogi ne znaju da mesto pored Lukavičke reke, gde se restorani nalaze, predstavlja zapravo samo donji deo nekadašnjeg sela. Stariji, gornji deo sela praktično je ostao bez svojih stalnih stanovnika. Čak se i na Vikipediji navodi samo jedno selo - Lukavica, bez ikakvog pominjanja podele na Donju i Gornju.
Nalaze se u severnom delu opštine Babušnica, u blizini veoma prometnih puteva koji Babušnicu spajaju sa Pirotom, Belom Palankom i Nišom. Ako za određivanje njihovog položaja kao osnovu uzmemo Suvu planinu, možemo da kažemo da se nalaze na njenim jugoistočnim padinama i zbog toga mogu da budu zanimljiva kao polazna mesta za uspon na njen masiv. Poslednji put sam ih u nizu obišao 31. decembra 2016.
Planine u pirotskom kraju su konačno pod snegom, onako kako i treba da izgledaju u ovo doba godine. Ovaj članak je podsećanje na neke moje ranije avanture, ali i predlog za izuzetnu relaciju za održavanje kondicije na koju možete da krenete bukvalno peške od svoje kuće. Ja sam najviše voleo da njome idem upravo zimi, a videćete u tekstu koji sledi - često i po dubokom snegu.
Pirotsko polje okružuje nekoliko istaknutih uzvišenja i planinskih vrhova. Među njima, stanovnicima Pirota bi jedno od zanimljivijih moglo da bude brdo Božurato, jer je lako dostupno i pruža mogućnost da se za vrlo kratko vreme pobegne od ubrzanog načina života u gradu i da se na miru posmatra okolina.
Vetanski manastir je posvećen Uspenju Presvete Bogorodice. U sastavu je Niške eparhije i nalazi se u ataru sela Veta, u opštini Bela Palanka, na severnim padinama Suve planine i u podnožju njenog vrha Sokolov kamen. Od centra Vete je udaljen oko 2.5 km, a od Crvene Reke oko 10 km. Smešten je na približno 640 m nadmorske visine.
Nemali broj puta sam tokom svojih akcija u pirotskom kraju bio prinuđen da tražim neko crkvište, stari manastir, spomenik, pećinu ili jamu, vodopad, a da sam imao samo šture informacije o traženom objektu. Dešavalo se da o njemu nisam uspevao da pronađem nikakvu sliku i da praktično idem ,,na slepo'', ne znajući kako tačno izgleda ono što tražim. U takvoj situaciji sam bio i pre skoro tačno devet godina, 26. novembra 2011, kada sam se uputio u potragu za Stamenovom česmom.
Lepo babušničko selo Studena nalazi se u dolini u kojoj se više potoka spaja i gradi Murgavicu, reku čije ime asocira na starovlaška nomadska plemena. Nalazi se na putu koji centar opštine, Babušnicu, povezuje sa selom Zvonce, nekada aktivnom Zvonačkom Banjom i nekadašnjim rudarskim selom Rakita. Poslednje je ,,srpsko’’ selo na tom potezu, jer se na oko 3 km posle nje nalazi ,,podeljena’’ Preseka, a zatim slede babušnička sela sa većinskim bugarskim stanovništvom.
Zdravstveni problemi su me sprečili da današnji dan provedem u prirodi. Preostalo mi je da se prisećam nekih svojih ranijih dogodovština i avantura. Ovog puta vam predstavljam jedno lepo i atraktivno mesto koje se nalazi u severoistočnom delu opštine Bela Palanka. Poslednji put sam ga posetio 30. marta 2017.
Ova većini Piroćanaca nepoznata crkva posvećena je Svetom Germanu ili Džermanu (kako se ovaj svetac naziva u pirotskom kraju). Nalazi se između sela Ponora i Blata, na blagom uzvišenju na obodu zapadnog dela Pirotskog polja. Poslednji put sam je posetio 17. marta 2017. godine.
Stanjinac je prvo selo u opštini Knjaževac na koje se nailazi kada se iz Pirota putuje na sever, u pravcu Istočne Srbije. U ataru ovog sela se nalaze dve prirodne atrakcije - vodopad Bigar i bigrene kade na istoimenom potoku. Preporučujem vam da nekada posetu ovim lepim mestima završite upravo u obližnjem selu Stanjinac, ili da ga obiđete na putu za Knjaževac ili Babin zub.
Postoji jedno mesto gde se život nije bitno promenio poslednjih 50 godina. Tamo je globalizacija daleki eho, a o razvoju turizma se još govori u budućem vremenu. Ipak, ako se nađete u tom mestu, ostaćete zadivljeni prizorima prirode koji se otkrivaju s obe strane uskog asfaltnog puta.
Odavno nisam pisao o selima u belopalanačkom kraju. Ovog puta vam predstavljam dva sela koja se nalaze na južnim padinama Svrljiških planina. Prilično su različita - Moklište je jedno od najvećih naseljenih mesta u opštini Bela Palanka, dok je Draževo na samom rubu opstanka.
Odavno nisam pisao o babušničkom kraju. Ovog puta pažnju ću posvetiti njegovim selima do kojih se ne dolazi lako i koja ljudi ređe posećuju. Prvi put sam u Berduju i Leskovici bio 10. juna 2012, a drugi put 30. juna 2018, po vremenskim uslovima koji su više odgovarali jesenjim nego li početku leta. Fotografije koje objavljujem u ovom članku predstavljaju moj izbor od onih koje su nastale tokom te dve relacije.
U podnožju najvišeg dela šumovite planine Padež, na oko 3 km južno od Petrovca, i nekih 500 m od asfaltnog puta, nalazi se jedan zanimljiv spomenik. Skoro podjednako je udaljen i od obližnjeg sela Vojnegovca, ali je pristup odatle teži. Udaljenost od Pirota je oko 14 km.
Ovog vikenda neću ići nigde van grada. Zbog toga evociram uspomene na jednu od najlepših, ali i najzehtevnijih relacija u pirotskom kraju, koju sam obavio 5. septembra 2015, u društvu svog kolege Milana Nikolića Piksija.
Prebijen del se nalazi na oko 11 km od Pirota i 4 km pre Temske, na mestu gde se praktično jedan od ogranaka Stare planine završava i zalazi u kraj koga sa tri strane oivičuju reke Nišava i Temštica. Predstavlja brdo prilično strmih stranica, a put koji od Pirota vodi za Temsku ovde nailazi na veoma jak uspon.
Kada sam u julu pisao o Dimitrovgradu, nisam spomenuo da se nadomak samog grada, na svega 1.5 km od centra u pravcu juga, nalazi jedno lepo mesto. To je Manastir Svetog velikomučenika Dimitrija, u narodu poznatiji kao ,,Manastirče''. Ako ste u Dimitrovgradu, izdvojite malo vremena da ga posetite.
Mokra je selo smešteno između padina Divne gorice na Suvoj planini i brda Malo kurilo, iznad Bele Palanke. U samom selu i njegovoj neposrednoj blizini nalazi se nekoliko zanimljivih mesta koja mogu da budu veoma atraktivna za one koji nedovoljno poznaju ovaj deo belopalanačke opštine.
Posle obilaska Slavinjskih lonaca, sa članovima svoje porodice sam se uputio do Vrela, jednog od najstarijih i najpopularnijih pirotskih izletišta. Od Slavinje je udaljeno oko 7 km, a od Pirota oko 31. Želja mi je da posetiocima Stare planine, koji nisu iz Pirota, ukažem na dva mesta koja bi, kada se nađu na Vrelu, morali da posete.
Ukoliko ste u poslednje vreme išli do Sukovskog manastira ili produžavali dalje, do sela Vlasi, Poganovskog manastira, Trnskih Odorovaca ili Zvonačke Banje, primetili ste da se deonica od pružnog prelaza na Belom Polju renovira, proširuje i uređuje. To će ovo mesto učiniti još dostupnijim za vernike i posetioce iz Srbije i Bugarske.
Prema legendi, Osmakovo je dobilo ime prema osmoj kofi (,,kovi’’) vina koju je neki Turčin mogao da popije. Znam da su mnogi od vas bili u prilici da posete ovo selo u severozapadnom delu opštine Pirot, ali sam siguran da malo vas zna da se u njegovoj neposrednoj blizini nalazi jedan prirodni fenomen i atrakcija koju treba pomenuti.
Ovaj kraj, na tromeđi babušničke, vlasotinačke i gadžinhanske opštine, može da bude veoma interesantan planinarima i istraživačima. Predstavlja potencijalnu polaznu tačku za odlazak u udaljeno babušničko selo Štrbovac, za obilazak Ropota - izvorišta misteriozne rečice i prirodnog fenomena čitavog kraja, kao i za uspon do nekih od najviših vrhova Suve planine.
Pre nekoliko dana Bugarska je zbog novog talasa pandemije korona-virusa zatvorila svoje granice. Tako je bar privremeno propala moja ideja da do par lepih i zanimljivih mesta, u delu Bugarske koji se nalazi blizu granice sa Srbijom, odvedem i članove svoje porodice. Ovo je priča o tim mestima i sećanje na jednu lepu relaciju od 25. juna 2017.
U prethodnom periodu sa članovima svoje porodice sam obišao sve tri varošice na teritoriji Pirotskog okruga. Povod su bile primedbe moje petnaestogodišnje ćerke Dunje da ,,nikada nismo bili zajedno u Babušnici, osim na bazenu'', da se ,,ne seća kako izgleda centar Dimitrovgrada'' i sl. U želji da podstaknem svoje sugrađane da posete mesta u svojoj najbližoj okolini i da nešto više nauče o njima, nastao je ovaj tekst.
Često u potrazi za lepim i neistraženim krajevima prelazimo na desetine kilometara, hodamo bespućima, osvajamo znane i neznane vrhove, očekujući da uvek vidimo nešto novo što će nam dati snagu i ispuniti nas do sledeće avanture. Ponekad nismo ni svesni da se takva mesta nalaze u našem najbližem okruženju i da pored njih užurbano prolazimo više puta godišnje ne obraćajući pažnju. Ovo je kratka priča o jednom takvom mestu.
Vrhove pomenute u naslovu ovog teksta prvi put sam posetio u jesen 2000, u okviru jedne od svojih prvih staroplaninskih avantura. Preneću vam svoje utiske sa svog poslednjeg obilaska, 30. jula 2017. Tada sam ovaj prelepi deo Stare planine posetio sa svojim kolegom i drugarom Dejanom Tričkovićem. Silom prilika, to je bila naša poslednja zajednička planinarska akcija. U nadi da će ih ubuduće biti još, napisao sam ovaj članak.
Ovo je jedan od najudaljenijih delova Pirotskog okruga, ali, po mom uverenju, i jedan od najlepših. Pokušaću da vam ovaj kraj približim kroz svoje fotografije koje su nastale 17. maja 2014. i 8. jula 2018. Oba puta je on na mene ostavio utisak ,,škrinje pune neotkrivene lepote''.
Put od Temske do sela Topli Do dugačak je 18 km. Duž njega planinari i ljubitelji prirode mogu da zastanu na više mesta i da uživaju u lepoti koju im nude živopisni kanjoni Temštice i Toplodolske reke. Među njima su: Manastir Svetog Đorđa, vodopad Bukovački do, Mrtvački most na spoju Visočice i Toplodolske reke, prelepi vir (vodopad) Ogorelica i mnoga druga. Jedno od mesta koje ne bi trebalo nikako propustiti na ovom putu jeste stara hidrocentrala ,,Temac''. Udaljena je oko 5 km od Temske i 20 km od Pirota.
Opisaću vam kako se dolazi do ovog sela koje se nalazi na krajnjem jugu opštine Pirot, nedaleko od tromeđe na kojoj se ona ,,sreće'' sa teritorijama babušničke i dimitrovgradske opštine. Udaljeno je oko 22 km od Pirota, a po jednoj karakteristici zauzima prvo mesto među 71 seoskih naseljenih mesta u opštini. Naime, Cerev Del je selo sa najvećom nadmorskom visinom i pojedine njegove kuće se nalaze na visini od 1050 m.
Visok je ,,samo'' 1267 m. Nije ni najviši vrh planine na kojoj se nalazi - na Svrljiškim planinama od njega su viši Zeleni, Goli i Crni vrh. Vazdušnom linijom udaljen je od belopalanačkog sela Gradišta svega 4 km, a skoro toliko i od svrljiškog sela Beloinja. Međutim, uspon na vrh Pleš, koji se nalazi u zapadnom delu Svrljiških planina, na tromeđi opština Bela Palanka i Svrljig i grada Niša, za mene je bio jedan od najtežih u planinarskoj karijeri.
U predvečerje drugog rođendana moje knjige ,,Lepa, zanimljiva i manje poznata mesta u pirotskom kraju'', želja mi je da vas ,,odvedem'' u jedno zabačeno, ali i izuzetno lepo selo u dimitrovgradskoj opštini. Moj prvi pokušaj da dođem do njega u leto 2011. pretvorio se u pravu avanturu. Nje sam se prisetio i na promociji knjige tako što sam gostima pročitao odlomak iz priče o Gornjoj Nevlji i obližnjoj Skrvenici.
Ja sam ovo selo prvi put posetio prilično kasno - tek za vreme bombardovanja 1999. godine. Kasnije sam u njemu boravio mnogo puta pa fotografije u ovom članku predstavljaju moj izbor između onih koje su nastale u toku poslednjih nekoliko godina. Zbog neraskidivih veza moje supruge Saške sa ovim selom, za Kostur me vežu prelepe uspomene i divni ljudi u njemu. Ovaj članak posvećujem upravo njima.
Belan je visoravan ili planinska zaravan na Staroj planini, severno od Zavojskog jezera i sela Gostuše, a južno od Toplog Dola i doline Javorske reke. Sa najisturenijeg dela, na 1576 m nadmorske visine, pruža se, po mom mišljenju, najlepši pogled na Midžor, ,,krov Srbije''.
Ovo je jedno od najudaljenijih sela u opštini i poslednje pirotsko selo pre ulaska na teritoriju opštine Knjaževac. Udaljenost od Pirota je oko 30 km, a svega 1 km od regionalnog puta koji Pirot povezuje sa Knjaževcem i Istočnom Srbijom. Uz Topli Do, ovo je i najsevernije selo pirotske opštine.
Bego-most se nalazi na oko 1.5 km uzvodno od ušća Temštice u Nišavu, blizu sela Staničenja, kao i par stotina metara od novog auto-puta Niš - Sofija. Od Pirota je udaljen oko 10 km, putem prema Beloj Palanci i Nišu. Proglašen je za kulturno dobro (spomenik kulture) 1987. godine i nalazi se pod zaštitom države.
Vanredno stanje, ograničeno kretanje i pravi zimski uslovi na početku kalendarskog proleća ostavljaju dosta vremena za oživljavanje lepih uspomena i za pisanje. Ovo je podsećanje na jednu relaciju koja mi se desila zadnjeg dana 2017, 31. decembra. U želji da mi nastupajuća 2018. godina bude zdrava i uspešna, pre svega zbog izdavanja knjige, našao sam se tada na obalama Zavojskog jezera.
Nakon obilaska sela koja se nalaze na zapadu opštine Bela Palanka, predstavljam vam još dva palanačka sela. Nalaze se na drugom kraju opštine, nedaleko od same Bele Palanke. U okviru kružne relacije posetio sam ih u zimu 2017 - 24. decembra.
Ovo selo sam posetio nekoliko puta, poslednji put 31. decembra 2016. godine. Fotografije uz tekst koji sledi predstavljaju kombinaciju onih koje su nastale tada i tokom jedne ranije moje posete ovom selu na severu babušničke opštine - 9. oktobra 2011. U blizini Radoševca se nalazi izvorište reke Lužnice, po kojoj je čitav babušnički kraj dobio svoje prepoznatljivo ime.
Veliki Jovanovac je jedno od većih pirotskih sela. Nalazi se na takozvanom ,,kružnom putu'' koji povezuje sedam sela koja se nalaze u Pirotskom polju, s obe strane reke Nišave, jugoistočno od grada: Izvor, Krupac, Veliko Selo, Mali i Veliki Jovanovac, Trnjanu i Pojsku Ržanu. Ovo je priča o starom nazivu sela.
Oreovica je udaljena od Pirota oko 13 km, a od skretanja sa puta za Temsku i Knjaževac, u mestu Sopotski han, oko 5.5 km. Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 680 m. Selo ima lepu okolinu, a vezano je i za brojne zanimljive priče iz prošlosti. To su razlozi zbog kojih bi ga trebalo posetiti i bolje istražiti.
Evo još jedne drage uspomene. Relaciju sam izveo 2. aprila 2016, u društvu Dejana Tričkovića, svog dobrog prijatelja, kolege iz ,,Tajersa'' i ,,specijaliste'' za babušnički i derekulski (zvonački) kraj. Ne može se porediti sa usponom na daleko atraktivniji Stolski kamen, ali u pitanju je relacija za prijatnu i ne preterano napornu šetnju.
Upravo ovo mesto sam izabrao za početak uspešne, zdrave i srećne 2017. godine. Neka ovaj članak bude podsećanje na jednu lepu zimsku relaciju, ali i znak poštovanja prema vrednim meštanima sela Petrlaš, kao i ljudima koji iz njega potiču, a koji se trude da svoje selo i prilazni put do njega urede na najbolji mogući način.
Ovo je podsećanje na jednu nezaboravnu, lepu i pomalo neobičnu relaciju, u kojoj je redosled opisivanja događaja suprotan od onoga koji je uobičajen. Takođe, to je i odgovor na zahtev jednog pratioca moje stranice da pišem upravo o ovim zabačenim selima na jugu protske opštine.
U skladu sa aktuelnim vremenskim prilikama, evo uspomene na jednu pravu zimsku relaciju i moju posetu najsevernijem delu belopalanačke opštine. Ovde njenu teritoriju okružuju tri susedne opštine koje pripadaju trima različitim okruzima: Pirotskom (Pirot), Zaječarskom (Knjaževac) i Nišavskom (Svrljig).
Ovo je priča o jednoj lepoj šetnji od pre dve godine (15. decembar 2017), kada sam Zaskovce posetio sa svojim prijateljima iz Beograda, Brankom i Vukom. Reč je o jednom od najzabačenijih i najteže pristupačnih sela u pirotskoj opštini.
Na samom regionalnom putu, koji Pirot i Babušnicu povezuje sa Vlasotincem i Leskovcem, kao i u njegovoj neposrednoj blizini, nalaze se sela koja ću vam predstaviti u ovom članku. Tu je i priča o jednom dobro poznatom i zanimljivom događaju iz prošlosti, iz ugla jednog čoveka poreklom baš iz tog kraja.
Jedno od sela u opštini Pirot, čiji atar zauzima veliku površinu, a koje je polazna tačka za osvajanje ogromnog staroplaninskog prostranstva (Široke luke, Javor, Kaca-kamen, Šošina vunija, Veliki Koprenski vodopad...), jeste Jelovica. Udaljena je od Pirota oko 32.5 km, a na putu do nje prolazi se kroz neka od najpopularnijih pirotskih izletišta - Planinarski dom i Vrelo.
Dan je sve kraći, a vremenske prilike sve lošije. Uspon na planinske vrhove i obilazak udaljenih vodopada polako će, na stranicama mog bloga, ustupati mesto poseti usnulih i pomalo zaboravljenih sela. Za početak, dva sela koja se nalaze severno od Dimitrovgrada, u kraju poznatom kao Zabrđe. Poslednji put sam ih posetio 8. jula 2018.
Svaki put kada putujem u Bugarsku, prema Sofiji, dok prolazim pored pogranične varošice Dragomana, zagledam se na sever u pravcu planine Čepan. Njen najviši vrh, na kome se stalno vijori bugarska zastava, oduvek me privlačio da ga osvojim. To sam i učinio 7. februara 2016. Verujem da ću se i sutra s osmehom na licu setiti detalja te svoje avanture.
Ono što bi svaki ljubitelj fudbala iz Pirota, Babušnice, Dimitrovgrada ili Bele Palanke morao da zna, pogotovu ako je navijač Crvene zvezde, jeste činjenica da je Rajko Mitić, jedan od najboljih srpskih fudbalera svih vremena i prva ,,Zvezdina zvezda'', rođen upravo na teritoriji Pirotskog okruga i belopalanačke opštine. Ovo je članak o njemu, ali istovremeno i tužno podsećanje da prirodne katastrofe u prošlosti nisu zaobilazile ni pirotski kraj.
Postoje mesta na teritoriji Pirotskog upravnog okruga kojima sam, na neki način, ostao dužan. Iz određenih razloga ih nisam opisao u svojoj knjizi ,,Lepa, zanimljiva i manje poznata mesta u pirotskom kraju''. Jedno od njijh je Vava, selo unikatnog imena u babušničkoj opštini. Moja supruga Saška i njena familija vode poreklo upravo odande.
Na teritoriji Pirotskog upravnog okruga postoje samo dva prirodna jezera - Krupačko i Berovičko. Na vezu između oba dva hidrografska objekta i reči ,,jezero'' mogu se staviti ozbiljne primedbe. Površina Krupačkog jezera je velikim delom pod barskom vegetacijom pa ga je pravilnije nazvati ,,močvarom'' ili ,,blatom''. S druge strane, Berovičko jezero je periodično i u vreme sušnog letnjeg perioda gotovo presuši. U ovom članku ću opisati dva načina dolaska do Berovičkog jezera - prvi preko Prisjana, Kamika i Berovice, a drugi preko sela Vlasi kojim sam poslednji put došao do ovog lepog i nedovoljno poznatog mesta u pirotskom kraju.
Na stranicama ovog bloga nisam dovoljno pisao o jednom kraju koji se nalazi na krajnjem severozapadnom delu pirotske opštine, blizu tromeđe sa belopalanačkom i knjaževačkom opštinom. To je jedan od delova opštine koji je najudaljeniji od grada Pirota, a koji zbog svojih prirodnih lepota i zanimljivosti zaslužuje da ovog puta ispravim svoju nenamernu grešku.
Sedlar je, po mom mišljenju, jedno od najlepših mesta u bližoj okolini Pirota. Nalazi se na granici pirotske i belopalanačke opštine, na nadmorskoj visini od oko 550 m. Do ovog mesta nije baš lako doći.
Septembar je idealan za osvajanje planinskih vrhova. U ovom članku ću vam dati instrukcije za osvajanje jednog od najlepših vrhova u pirotskom kraju. To je Panica, najviši vrh Vlaške planine, visok 1442 m. Nalazi se u najjužnijem delu pirotske opštine, a vidi se i iz samog Pirota.
U sklopu priprema za uspon na Trem, najviši vrh Suve planine, predstavljam vam dva udaljena sela koja se nalaze u njenom podnožju. Njihov atraktivan položaj obećava nezaboravnu avanturu u bilo koje doba godine, pogotovo ukoliko se do ovih mesta uputite peške.
Moja generacija i starije generacije mojih sugrađana su mnogo više vremena leti provodile na rekama. U poslednjoj deceniji ,,primat'' nad Nišavom, Jermom, Temšticom, Dag banjicom i Zavojskim jezerom sve više preuzimaju lepi bazeni u Babušnici, Dimitrovgradu i Beloj Palanci pa i zatvoreni bazen u Pirotu. Predstavljam vam jedno mesto, koje sam posećivao drugom namerom i u drugačijim vremenskim uslovima, a koje mi se učinilo potencijalno interesantnim za ,,spas'' od letnje žege. Lužničani ga verovatno bolje poznaju pa bih voleo da u komentaru napišu i neka svoja iskustva.
Ukoliko se u letnjem periodu nađete na Babinom zubu i Jabučkom ravništu, možete izdvojiti malo vremena i popeti se na stenu zvanu Bolvan. Bićete nagrađeni fenomenalnim pogledom na okolinu.
Evo jednog predloga da bar jedan vreli letnji dan zamenite svežinom Stare planine. Odmah skrećem pažnju da je u pitanju naporna i tehnički zahtevna relacija koju mogu savladati samo pravi planinari. Opisaću vam kako sam ja doživeo uspon na ovaj lepi vrh, kao i silazak sa njega, 20. avgusta 2016.
Ovo doba godine je idealno da posetite jedno prelepo mesto u pirotskom kraju. Kada sam u komšijskoj bašti ugledao rascvetalu lavandu i osetio njen opojni miris, prva pomisao je bila upravo na plantažu lavande kod Crvene Reke, koja je najveća u Srbiji i jedna od najvećih u Evropi.
Predstojeći vikend, tačnije subota 22. jun, predstavlja idealnu priliku da se popnete na najviši vrh jedne od najlepših planina u pirotskom kraju. U usponu učestvuju planinari i ljubitelji prirode iz cele Srbije, a na samom vrhu je susret i druženje sa kolegama iz Bugarske. Tradicionalno ovu manifestaciju odlično organizuju Turistička organizacija opštine Babušnica i lokalni planinarski klub ,,Ruj 1706'', po pravilu u trećoj suboti meseca juna. Ove godine je uspon jubilaran i održava se desetu godinu zaredom.
Dugo sam odlagao pisanje o ovom lepom kraju dimitrovgradske opštine. Kada sam konačno dobio potvrdu da Centar za hiporehabilitaciju kraj Smilovskih jezera ponovo radi, rešio sam da vam predstavim mesto koje bi mogli da obiđete već narednog vikenda.
Vremenske prilike ne idu na ruku planinarima. Zbog toga je moj savet da, ukoliko ste u mogućnosti, posetite jedno selo u opštini Bela Palanka, koje ima čudno ime i koje je nekada bilo mnogo značajnije i uticajnije nego danas. Ja sam u njemu poslednji put bio 26. aprila 2018.
Crvena Jabuka je jedno od najzabačenijih mesta ne samo u pirotskom kraju, već i u celoj jugoistočnoj Srbiji. Idealna prilika da posetite ovo zanimljivo mesto biće seoska slava Kostadinovdan, 3. juna, kada se okupljaju Crvenojabučani raseljeni po centralnoj Srbiji i Vojvodini. Ove godine se ovaj dan pada u nedelju.
Kako su u ovo doba godine aktuelne posete vodopadima, rešio sam da napišem članak o jednom koji na Staroj planini nije zvanično ni najlepši, ni najveći, ni najviši, ali je meni izuzetno drag. To je Gornji Piljski vodopad, koji se nalazi na istom onom Lisevskom potoku, kao i poznatiji i češće posećivaniji Donji Piljski vodopad.
Preko puta Zvonačke Banje, iznad puta za selo Jasenov Del, visoko štrči stenovito brdo zvano Asenovo kale (1033 m). Uzdiže se oko 350 m nad Zvonačkom Banjom. Godinama smo uživali u pogledu na njega kupajući se u toploj vodi bazena nekadašnjeg hotela ,,Mir’’.
Najlepše je kada se prolećni praznici provedu na nekom mestu u prirodi, u društvu dragih osoba. Ovaj članak je preporuka Piroćancima da drugog dana maja posete jedno lepo izletište nadomak Babušnice, na kome se stanovnici Lužnice tradicionalno okupljaju upravo na taj dan.
Predložiću vam da za Uskršnje praznike posetite jedno maleno i zabačeno pirotsko selo, koje ponosno nosi svoje neobično, ali iznad svega lepo ime (reč ,,bella'' na italijanskom znači ,,lepa''). Na ulazu u ovo selo nalazi se njegova glavna atrakcija - prelepi Belski vodopad.
Mislim da je druga polovina aprila pravo vreme da vam preporučim da obiđete jedno prelepo mesto. Ukoliko ste ljubitelj prirode i lepih pejzaža, a u sebi imate bar malo avanturističkog duha, priuštite sebi, svojim prijateljima ili članovima svoje porodice kratak izlet do Rasnice i doline Rasničke reke.
U pirotskom kraju postoji nekoliko reka ponornica. Jedan takav prirodni fenomen nalazi se u mestu koje se ne bi moglo nazvati ,,pirotskim'' jer gravitira nekim drugim gradovima, a i prilično je udaljeno od Pirota. Ipak, lepota Pandirala i zanimljive priče koje su vezane za ovo tajanstveno mesto, trebalo bi da budu dovoljan razlog da ga nekad i sami posetite.
Posle belopalanačkog Manastira Svetog oca Nikole, predložiću vam da posetite još jedan lep, ali manje poznati manastir u pirotskom kraju. Po mnogo čemu je poseban - jedini je manastir u Srbiji nazvan po pomenutim svecima, prvi je ženski manastir u Niškoj eparhiji i manastir je na najvećoj nadmorskoj visini u pirotskom kraju. Nalazi se na teritoriji opštine Dimitrovgrad, a posvećen je Svetom Kiriku i Juliti.
Dolazak proleća i lepo vreme najavljeno za predstojeći vikend prilika su da se obiđu neka nova mesta. Za jedno od takvih, koje je tema moje priče, možda ste i čuli, neko zna kako se do njega dolazi, ali sam siguran da ste mnogo puta prošli u njegovoj neposrednoj blizini a da toga niste ni bili svesni.
Todorova subota ili Todorica je prva subota Vaskršnjeg posta i prema tome pokretan praznik koji čini deo Vaskršnjeg ciklusa praznovanja. Ove godine Todorova subota se pada 16. marta, a selo u pirotskom kraju u kome se ovaj praznik obeležava na način star vekovima je Gornji Striževac u opštini Babušnica.
Grad Pirot je 28. decembra prošle godine proslavio svoj dan. Na taj dan 1877. godine Pirot je konačno oslobođen od Turaka. Kada sam krajem prošle godine nameravao da napišem ovaj članak, povodom godišnjice oslobođenja svog rodnog grada, znao sam da će se malo ko usuditi da usred zime napusti toplinu doma i ode da potraži spomenik podignut na mestu odigravanja odlučujuće bitke. Sa približavanjem proleća, siguran sam da će neko to učiniti i posetiti ovo zaboravljeno mesto.
Na teritoriji opštine Pirot nalazi se nekoliko velikih pećina. Prema rečima ljudi koji su ih posećivali, najkoloritnija od svih i ujedno jedna od najlepših pećina u kršu istočne Srbije, nalazi se samo 7 km jugoistočno od Pirota, pored sela Držine. Pouzdano znam da je ovo doba godine najbolje za odlazak do nje jer nema rastinja koje itekako zna da oteža potragu.
Jedno od samo dva prirodna jezera u Pirotskom okrugu, pored periodičnog Berovičkog, jeste Krupačko jezero. Nalazi se jugoistočno od Pirota, između Krupca i Velikog Sela, na oko 400 m nadmorske visine. Pošto ne može da se zaledi u potpunosti, zahvaljujući izvorima termalne vode, zimi ga često posećuju jata labudova i drugih ptica, pa su ga stanovnici obližnjih sela nazvali ,,Labudovo jezero''.
U pitanju je lokalitet i srednjovekovni gradić od koga potiču naziv Temske, jednog od najvećih pirotskih sela, kao i Temštice, staroplaninske reke-lepotice. Pokušaću da vam prenesem svoje utiske o ovom mestu, kroz opis napora koje sam uložio da do njega i dođem, kroz prikaz razočarenja koje sam doživeo kada sam se napokon našao na njemu, kao i uz opis svih prepreka sa kojima će se neminovno suočiti oni koji odluče da ga posete sa prvim prolećnim danima.
U želji da prethodnog vikenda obiđem neko lepo mesto u zimskom ambijentu, sprečio me grip. Zbog toga, onako ,,iz kreveta'' preporučujem da, kad budete bili u prilici, posetite jedno veoma zanimljivo selo u babušničkoj opštini. Nekada je imalo mnogo veći značaj nego danas, a ja sam za njega i emotivno vezan jer odatle vodim poreklo po svojoj majci.
Mi Piroćanci često putujemo kroz Sićevačku klisuru u pravcu Niša. Ona je naša veza sa ostatkom Srbije i naš ,,prozor u svet''. Međutim, prilično sam siguran da dobar deo mojih sugrađana ne zna gde se nalazi selo po kome je čuvena klisura dobila ime, a da ogroman broj njih nikada nije bio u njemu. Ovo je pokušaj da to ispravimo.
Blato je jedno od najvećih i najrazvijenijih sela u pirotskoj opštini. Tim pre mi je oduvek bilo čudno da takvo selo, udaljeno oko 8 km od centra grada i locirano na prometnom putu koji vodi iz Pirota ka Babušnici, Vlasotincu i Leskovcu, nema svoju crkvu. Međutim, u ataru ovog sela nalaze se dva verska objekta. O Maglićkoj crkvi sam pisao u svojoj knjizi, a sada ću vam predstaviti drugu crkvu, takođe malo poznatu stanovnicima pirotskog kraja.
U pirotskom kraju postoji puno lepih vidikovaca, sa izuzetnim pogledom na okolinu. Jedan od takvih je Rosomački vrh, visok 1250 m. Za razliku od drugih staroplaninskih vrhova, na Rosomački vrh je lako popeti se i zimi, čak i po snegu, jer do njega vodi lepo obeležen i jasno trasiran put.
Vreme je obično loše u ovom periodu godine i nezgodno za obilazak planinskih vrhova, udaljenih vodopada i skrivenih izvora i spomenika. Zbog toga nastavljam da vam predstavljam neka manje poznata sela, lako dostupna automobilima. Za odlazak do njih neće vam biti potrebno previše truda i vremena.
Iako se nalaze veoma blizu svog opštinskog centra, ostavljaju utisak da je vreme u njima odavno stalo. To je potvrda činjenice da je depopulacija najdalje otišla u opštini Dimitrovgrad, posebno u njenom južnom delu.
Sa namerom da dam više informacija o ovom nekada perspektivnom babušničkom selu, napisao sam ovaj tekst. U vreme kada zaokuplja pažnju javnosti u Srbiji, kao simbol otpora protiv izgradnje mini hidroelektrana i privlači veliki broj aktivista ovog pokreta i ljubitelja prirode, hteo sam da Rakitu predstavim u pravom svetlu i da više pažnje posvetim njenoj istoriji i prirodi koja je okružuje.
Na teritoriji opštine Pirot postoje četiri jezera. Jedno od dva veštačka, pored mnogo poznatijeg Zavojskog jezera, je Sukovsko jezero. Pretpostavljam da je većina ljudi u pirotskom kraju čula za njega, ali sumnjam da veliki broj njih može da objasni gde se ovo jezerce nalazi, a kamoli da zna da ode do njega. Razlog za to je i što je Sukovsko jezero dobro ,,skriveno''.
Povodom velikog jubileja koji se obeležava 11. novembra 2018, predlažem vam da posetite jedno potresno mesto. Na njemu se pre tačno 103 godine desio zločin, a veliki spomenik, jedan od retkih iz ovog perioda u pirotskom kraju, podseća da taj zločin nikako ne sme da bude zaboravljen.
Postoji nekoliko mesta u pirotskom kraju do kojih sam prvi put došao u vreme kada je moja knjiga bila u fazi pripreme za štampu i izdavanje, a koja su zbog lepote i zanimljivosti sasvim sigurno mogla da pronađu svoje mesto u njoj. Jedno od njih je Nanin kladenac u blizini Pokrovenika, koga sam posetio 10. marta 2018. Moja preporuka je da iskoristite neobično toplo i suvo jesenje vreme za posetu ovom zanimljivom mestu.
Za početak bloga izabrao sam jednu kratku relaciju, odgovarajuću za lepe jesenje dane. Moja preporuka je da prošetate do novog mosta na Nišavi i obiđete deo grada koji se ubrzano razvija i menja svoj izgled, a koji ste, siguran sam, do sada retko posećivali. Ja sam to učinio 20. oktobra 2018.