31jan2026 Beleš, Sveta Trojica, Željuša i Gojin Dol u okolini Dimitrovgrada

Ovo je uspomena na akciju od 28. januara 2012. godine. Tada sam mesta navedena u naslovu obišao po hladnom vremenu i dubokom snegu. Čak sam u nastavku stigao i do Srpske (Pirotske) Planinice...

Beleš je prigradsko naselje Dimitrovgrada koje se nalazi između ovog grada i Željuše. Pre 14 godina ovde sam ostavio auto i krenuo u snežnu avanturu:

U Belešu, u glavnoj ulici koja vodi kroz naselje, nalazi se dimitrovgradska meteorološka stanica. Kada na vestima na televiziji gledate vremensku prognozu, podaci o vremenu za jugoistočnu Srbiju dolaze baš odavde. Nekad davno, 1989. godine, kao đak Pirotske gimnazije, posetio sam je sa geografskom sekcijom:

Ispod naselja Beleš se Lukavička reka uliva u Ginsku reku ili Nišavu. U to vreme u ovom kraju je bila aktuelna izgradnja auto-puta i obilaznice oko Dimitrovgrada. Zbog nepovoljnih vremenskih uslova radovi su privremeno bili obustavljeni:

Krenuo sam putem uz podnožje Pametnika (694 m), brda severozapadno od Dimitrovgrada, poznatog po velikom spomeniku sa lepim pogledom na grad i okolinu. Veliko je pitanje da li ovaj put i dan-danas postoji u ovakvom obliku jer je u međuvremenu ovde prošao savremeni auto-put:

Tako sam došao do ulaza u crkveni kompleks koji je smešten na padini brda, tik iznad auto-puta. Tada su u njemu bile Crkva Svete Trojice i Manastir Svete Mine, a kasnije je dograđena crkvica (tzv. paraklis) posvećen Svetoj Petki.

O navedenim verskim hramovima pročitajte više u mojoj reportaži http://www.pirotskikraj.com/arhiva-predloga/1139. Tu možete da se informišete i kako da, nakon posete ovom mestu, izađete na put za spomenik na Pametniku. Ja sam svoj obilazak Svete Trojice obavio po dubokom snegu:

U povratku sam uživao u pogledu na Beleš i zapadni deo Dimitrovgradske kotline:

Vratio sam se u Beleš. Odlazak do Svete Trojice i povratak su potrajali manje od sat vremena. Uputio sam se u Željušu, verovatno najveće dimitrovgradsko selo (,,konkurent'' je jedino obližnja Lukavica), koje se praktično spojilo sa naseljem Beleš. Kroz Željušu prolaze železnička pruga i magistralni put:

Uputio sam se u gornji, južni deo sela i stigao do tada nezavršene Crkve Svetog Spasa:

Ovaj put produžava za Bugarsku Planinicu, Banjski Dol i Poganovo u južnom delu opštine Dimitrovgrad. Put je rekonstruisan i uređen 2019. godine. Na izlazi iz Željuše postoji i jedan drugi put, koji vodi za selo Grapa. Nedaleko od Željuše, u dolini Željuške reke i puta za Grapu, nalaze se druga seoska crkva (posvećena Svetom Đorđu ili Georgiju) i staro željuško groblje. Smatra se da se staro selo nekada nalazilo upravo ovde. Stara imena Željuše su Seguša i Kalinovo.

Treći deo moje relacije podrazumevao je obilazak sela Gojin Dol, na granici dimitrovgradske i pirotske opštine. Vratio sam se do magistrale i velike raskrsnice u Željuši i vratio se njome u pravcu Pirota otprilike 1 km. Tu je skretanje za Gojin Dol:

Na sličan način kao Željušu, prošao sam glavnom ulicom sela Gojin Dol, sve do velike zgrade zadružnog doma:

Zatim sam skrenuo na stazu, kasnije i put, koji su me po dubokom snegu odveli do Srpske Planinice...

Gojin Dol je nekadašnje ćupridžijsko i derbendžijsko selo, čiji su stanovnici u vreme Turaka bili odgovorni za čuvanje mosta i puta severno od sela. Čitajte o tome i o načinu dolaska iz ovog sela do Srpske Planinice u članku http://www.pirotskikraj.com/arhiva/431

Trajanje relacije: oko 2.5h

Zahtevnost relacije: umerena (2/5)

Karakteristike: lep crkveni kompleks iznad auto-puta, do koga se najlakše stiže iz samog Dimitrovgrada, a koji je zgodno posetiti u okviru uspona na Pametnik i obilaska poznatog spomenika; dimitrovgradska sela Željuša i Gojin Dol - blizu grada i magistralnog puta i jedna od najvećih u opštini

Rizici: -