17jan2026 Gostuša - Vodopad Vešala

Poslednji put sam do ovog vodopada bio pre nešto više od dve godine sa Dejanom Čupićem iz Niša. Bila je magla, a mi smo na mestu vodopada zatekli mokru stenu, gotovo bez vode. Ovog puta sam sa Gagom i Bocetom zatekao Vešala u najboljem izdanju, a sveopštem utisku je doprineo i predivan zimski dan...

Nije lako nekome reći: ,,Idemo na Vešala'' ili ,,Vodim vas na Vešala''. Prvo što se svako zapita kada ga neko povede na ovo mesto jeste odakle ovom mestu tako čudan naziv. Dve su pretpostavke. Po jednoj, nekada je ovde bilo more pa su ljudi za stene u klancu vezivali svoje čamce. Kažu da se na jednoj od njih još uvek raspoznaju mesta gde su bili okovi i alke postavljeni u tu svrhu. Druga verzija kaže da su ovde Turci u prošlosti vešali ljude... Kakogod, mi smo se uverili da je reč o jednom od najlepših staroplaninskih vodopada, koji nažalost nije dovoljno promovisan i eksponiran. ,,Možda je i bolje tako'' - složili smo se na kraju, a videćete i zašto...

Nismo odmah po dolasku u Gostušu krenuli u pravcu vodopada koji je istočno od sela. Odlučili smo da prvo obiđemo selo celom njegovom dužinom. Mene su odmah na početku prijatno iznenadile dve stvari. Nivo vode u Gostušici i potoku Gavran dol, njenoj pritoci, bio je obećavajući za uspeh naše planinarske akcije. Drugo, od mog poslednjeg dolaska u Gostušu, jula prošle godine, postavljeni su lepi putokazi i obeležena najvažnija mesta u selu. Nešto slično moglo bi da ima svako selo:

Prošli smo pored seoske crkve i prve od više česama u selu, spustili se do same reke i vodopada Ćirćin do:

Za posvećene fotografe, kao što je naš Boce, prolazak kroz Gostušu je izuzetna inspiracija:

Bezmalo 45 minuta nam je trebalo da pređemo s jednog na drugi kraj ovog živopisnog i autentičnog staroplaninskog sela i da dođemo do mesta Nasklop. Dalje se uz Gostušicu (ili Jovanovačku reku kako se ovde ona naziva) ide za Sirmanicu, Modrež, Belan, vodopad Ninčov kamik. Ovo je bilo pravo mesto za odmor pred napore koji su nas očekivali u nastavku:

Nije prošlo ni pet minuta, a naš odmor i posetu selu morali smo da produžimo za skoro sat vremena. Jednostavno poziv Božane i Dragana Vidanovića, vlasnika prvog registrovanog smeštajnog objekta u Gostuši, nismo mogli da odbijemo. Zauzvrat smo, pored kafe i rakije, dobili puno korisnih informacija o selu i njegovoj okolini koje do tad nismo znali. Ovo domaćinstvo sam ja posećivao još pre 15 godina:

Prvobitni plan je bio da još jednom prođemo niz selo, da se popnemo do škole i brda Nagrad, a zatim produžimo u pravcu Vešala. Prihvatili smo predlog čika Dragana da do Nagrada stignemo na drugi način, ne vraćajući se u donji deo sela. Upoznao sam kraj u kome ranije nisam bio:

Izašli smo na tzv. ,,Vojni put'' koji je u rimsko vreme povezivao gostionicu u centru sela (po jednoj verziji važnu za ime Gostuše) i brdo Nagrad. Obilazak brda smo odložili za povratak i produžili desnom stranom Gavran dola. U njegovom vrhu i podnožju Popuščevice (1317 m) vidi se ogromna stena na kojoj se nalazi vodopad Vešala:

Prolazimo kroz Srbenicu, jedno od brojnih gostuških stočarskih naselja:

Deonicu koja sledi posle Srbenice nikad nisam voleo. Uspon je konstantan i meni pomalo dosadan, u početku ima dosta blata, a zatim preovladava kamen i nemate osećaj da se nalazite na Staroj planini. Zahtevna deonica zahteva i češće pauze:

Posle pola sata od Srbenice dolazimo do važnog mesta na putu do vodopada Vešala. To je oštra krivina gde se staza za najviši deo Gavran dola i vodopad odvaja od glavnog puta. Treba voditi računa da se ovo mesto ne ,,promaši'' jer markacije iz sela postoje, ali one vode u pravcu stočarskog naselja Luč'c i puta za Vrtibog, a ne do vodopada Vešala.

Malo ispod ovog skretanja je jak izvor vode Nakrivin, zgodno mesto za odmor:

U daljem kretanju dolina se sužava i moji drugari stiču pravu sliku o tome koliko je Gavran dol ovde dubok. Naš krajnji cilj je na dohvat ruke:

Najzanimljivije mesto se nalazi pored velike stene na zadnjoj fotografiji. Ovde se u ponor sliva potočić koji formira vodopad visine 30-ak metara (možda i više), ali koji nije vidljiv sa strane staze već sa pomenute stene. Ova pojava je periodična i mi smo pentranje na ovu stenu ostavili za povratak, nakon posete ,,glavnom'' vodopadu...

U daljem kretanju rubom kanjona morali smo da budemo krajnje oprezni jer se staza sužava, preko nje se preliva voda i na pojedinim mestima je vrlo klizavo:

Posle te problematične deonice, do mesta u blizini vodopada Vešala, gde smo mi rešili da ostavimo rančeve i nepotrebne stvari, nema većih problema:

Najpre smo otišli do mesta gde se potok, sastavnica onog glavnog (Gavran dol) obrušava sa litice. Spektakularno mesto na kome sam ja sa puno zebnje posmatrao svoje drugare:

Zatim smo se vratili do mesta gde smo ostavili rančeve. Trebalo je pronaći pravo mesto za spust u podnožje vodopada. U decembru 2023. godine, kada sam to učinio sa Dejanom Čupićem, bila je magla. Ovog puta vreme je bilo perfektno, a meni se spust učinio ,,strašnijim'' nego prvog puta. Sve je potrajalo nekih 15 minuta. Gornji deo mi je bio problematičniji jer se ide preko stena. U donjem delu je spust praktično kroz šumicu, kroz debeo sloj opalog lišća. U svakom slučaju, strmina je velika i ovo nije za svakoga!

Neverovatan je osećaj kada se nađete u podnožju ovog fenomenalnog vodopada. Doći do njega nije nimalo lako. To možete da zaključite i iz videa koji sledi:

Količina vode u potočiću je bila dovoljna da steknemo pun utisak o lepoti i atraktivnosti vodopada Vešala:

Povratak na stazu, usponom uz strminu, bio je nešto lakši nego sam spust. Moram da priznam da mi je pao kamen sa srca kada smo se našli na bezbednom i krenuli nazad. Januarski dani su kratki...

Nismo se peli na onu ogromnu stenu da bi posmatrali prvi vertikalni vodopad u Gavran dolu. Već smo bili umorni, koncentracija u padu, a stenu od masiva brda odvaja provalija duboka 50 i više metara...

Nisam propustio priliku da Gagu i Boceta vratim u Gostušu na malo drugačiji način od onog u odlasku. Svratili smo na vrh brda Nagrad (,,nad grad'', 778 m), prekopan od strane zlatara:

Kada sam pre pet godina bio prvi put na ovom mestu, iz zemlje je zjapila ogromna rupa duboka desetak metara. Sada je zatrpana:

Spust niz Nagrad do škole i dalje do seoske crkve bio je vrlo strm i nezgodan. Poslednji zraci sunca tog prelepog januarskog dana obasjavali su južnu stranu davno napuštene škole:

Trajanje relacije: oko 8h

Zahtevnost relacije: teška (4/5)

Karakteristike: nedovoljno eksponiran i teško dostupan vodopad na nekoliko kilometara od ,,kamenog sela''

Rizici: markacija vodi na Vrtibog preko stočarskih naselja Srbenica i Luč'c, a nema je u Gavran dolu; vodopad Vešala apostrofiram kao vrlo opasno mesto - pre svega boravak na mestu gde se voda spušta niz liticu i izuzetno naporan i nezgodan spust u njegovo podnožje; posmatranje prvog vodopada sa velike stene je samo za one koji nemaju problema sa vrtoglavicom!