8feb2026 Atar Toplog Dola: Dubravski dol, Dubravski rt i Donja Dubrava

...Par minuta sam odmeravao kaskadu i njenu okolinu. Sa terase svog stana u Beogradu mi je mahala Dunja. Saška je čekala da se živ i zdrav vratim kući, a Gaga i Boce da organizujem neku novu zajedničku avanturu. Čekalo me i puno obaveza na poslu naredne radne nedelje. Pomislio sam u sebi da ima i važnijih stvari na svetu od Dubravskog vodopada. Odmahnuo sam rukom u njegovom pravcu, okrenuo se i krenuo nazad...

Još prethodnog dana sam u okolini Petrovca i Vojnegovca razmišljao o tome kako bi bilo lepo posetiti neki staroplaninski vodopad. Vode je bilo u izobilju, a vremenski uslovi su bili prilično povoljni. Izbor je pao na vodopad na kome sam bio u novembru 2023. godine...

Ostavio sam auto malo posle skretanja za Zaskovce, odmah posle nekoliko vikendica s desne strane puta za Topli Do. Ovde se nalazi most na Toplodolskoj reci i mislim da je on jedini na potezu od Mrtvačkog mosta (tačnije novog mosta na spoju Visočice i Toplodolske reke) do Toplog Dola. Mesto se zove Vojna:

Odmah ispod mosta u Toplodolsku reku se uliva potok Debelodelski dol, a prvi dol uzvodno sa desne strane je Dubravski dol. Do njega ima oko 500 m. Postoji staza, ali je problem što je na nekim mestima ona vrlo nezgodna i uzana i nadnosi se nad rekom na visini od desetak metara. Na tih par mesta morao sam da budem izuzetno oprezan kako se ne bih okliznuo i strmoglavio u nabujalu Toplodolsku reku. Dobrim delom staza vodi i kroz šumu, kroz ravniji teren. Tu sam mogao malo da zastanem i posmatram lepu i moćnu staroplaninsku reku:

Svega 6-7 minuta mi je bilo potrebno da stignem do početka Dubravskog dola. Količina vode u istoimenom potoku obećavala je onakav izgled Dubravskog vodopada kakav sam i očekivao:

Preskočio sam potok i krenuo uzvodno njegovom desnom obalom:

Prizori i šarolikost boja pred mojim očima su bili fantastični. Na sledećem mestu sam morao da pređem na levu obalu i nevoljno krenem stazicom prilično visoko iznad korita potoka...:

... a zatim i ubrzo da se vratim na desnu obalu, na mestu jednog proširenja:

Tako sam stigao do mesta na kome se formira kaskada sastavljena iz dva dela. Kada sam pre nešto više od dve godine ovde bio, takođe sâm, količina vode je bila manja, pa sam lako mogao da savladam ovu kaskadu bukvalno prolazeći kroz nju. Ovog puta je tako nešto bilo nemoguće, jer bi to podrazumevalo gaženje vode veće dubine od one koje su štitile gumene čizme na mojim nogama:

Druga opcija je bilo obilaženje kaskade sa jedne od njenih strana. Leva obala je bila izuzetno strma i bez drveća koje bi mi služilo kao zaštita u slučaju proklizavanja po klizavom, opalom lišću. Moglo se proći uz desnu obalu, iznad kaskade, ali bi tada rizik od pada niz stene u potok bio priličan. Sve je bilo mokro, a između sloja lišća i glatke, klizave stene nalazio se tanak sloj raskvašene zemlje. Procenio sam da nisam toliko spretan da bez rizika prođem tu kratku, ali opasnu deonicu. Znao sam da me, i ako prođem dalje, stotinak metara iznad ovog mesta čeka još jedna, teža prepreka, gde treba obilaženjem sa strane savladati dublji vir preko koga se pruža deblo obraslo mahovinom. Takođe sam znao da se već od tog mesta može videti moj krajnji cilj - Dubravski vodopad, i da možda i ne bi morao da savladavam tu prepreku već da Dubravski vodopad posmatram i fotografišem iz daljine. Ali, trebalo je stići do tog mesta koje je bilo tako blizu, ali za mene u tom trenutku jednostavno nedodirljivo...

Par minuta sam odmeravao kaskadu i njenu okolinu. Sa terase svog stana u Beogradu mi je mahala Dunja. Saška je čekala da se živ i zdrav vratim kući, a Gaga i Boce da organizujem neku novu zajedničku avanturu. Čekalo me i puno obaveza na poslu naredne radne nedelje. Pomislio sam u sebi da ima i važnijih stvari na svetu od Dubravskog vodopada. Odmahnuo sam rukom u njegovom pravcu, okrenuo se i krenuo nazad...

Za svega pet minuta vratio sam se do ušća Dubravskog potoka u Toplodolsku reku i mesta gde dijagonalno, uz desnu obalu potoka, kreće strm uspon uz Dubravski rt. Krenuo sam uz stari kolski put:

Uspon je od samog starta izuzetno naporan. Duša mi je konstano bila ,,u nosu'', a moja situacija je bila otežana činjenicom da sam na nogama imao gumene čizme, a ne planinarske cipele. Jednostavno Dubravski rt nije bio u planu tog jutra. On razdvaja Toplodolsku reku i potok Dubravski dol i ja sam jasno mogao da čujem huk oba vodena toka:

Obe strane uskog Dubravskog rta su vrlo strme. Povremeno sam izlazio na male proplanke i nešto ravniji teren gde sam na kratko mogao da odmorim i dođem do vazduha:

Posle nekih 35-40 minuta konstantnog uspona, stigao sam do jednog većeg proplanka na kome sam mogao da vidim ostatke nekadašnjih pojata Toplodolaca. Ovo mesto predstavlja bivše stočarsko naselje i zove se Donja Dubrava, a nalazi se na blizu 900 m nadmorske visine. Malo naviše, na suprotnoj levoj strani Dubravskog dola, videla su se još dva stočarska objekta, pri čemu je jedan veći imao nadaleko uočljiv krov bele boje:

Nekoliko stotina metara iznad ovog mesta naišao sam na nove ostatke pojata:

Snaga mi je bila na izmaku. Nisam bio pripremljen za dug i jak uspon. Moje zalihe vode za piće su bile na izmaku. Odlučio sam da idem do uzvišenja koje se ukazivalo preda mnom. Sve vreme sam mogao da čujem jasan huk Dubravskog potoka, dok se onaj koji je poticao od Toplodolske reke izgubio u daljini.

Tu sam zastao. Prešao sam bar 2 km uz Dubravski rt za 1h 10 min vremena. Na tako zahtevnom terenu brzina mog kretanja je bila ispod 2 km/h. Znao sam da u daljem napredovanju mogu stići do Gornje Dubrave (1204 m), a zatim i do Počevaljke (1312 m) sa njenim kompleksom lepih stena. Ali, to je neka druga priča... Počevaljka, Belan (1592 m) i Jeganjski venci (sa suprotne strane dola, 1338 m) ograničavaju sa istoka duboki Dubravski dol. Iskoristio sam vreme za odmor i pogled na njega. Sa druge strane dola bili su Debeli del (najviša tačka Tumbarica, 1231 m), a u podnožju i Jeganjski dol:

Spust niz već poznat i strm teren je trajao svega 25-30 minuta. Bukvalno sam jurio niz Dubravski rt. U međuvremenu, vreme se malčice promenilo, magla se podigla pa se prolepšao pogled. U daljini, negde na granici toplodolskog i zaskovačkog atara, mogao sam da vidim vodopad u Manastirskom dolu (tzv. Šugljin skok), a na severu i padine Stare planine odnosno Midžora iznad Toplog Dola:

U povratku od ušća Dubravskog potoka do mesta Vojna morao sam ponovo da budem krajnje oprezan i nisam mogao da odolim prelepoj Toplodolskoj reci:

Trajanje relacije: oko 4.5h

Zahtevnost relacije: veoma teška (5/5)

Karakteristike: lep, ali teško prohodan Dubravski dol, u kome se, na svega 500 m od ulaska nalazi lep Dubravski vodopad visine 10-ak metara; uski i dugački Dubravski rt koji razdvaja Dubravski dol od doline Toplodolske reke; nekadašnje stočarsko naselje Donja Dubrava; po lepom vremenu sjajan pogled na okolinu

Rizici: Dubravski dol se vrlo brzo nakon početka sužava i u vreme visokog nivoa vode u Dubravskom potoku postaje teško prohodan - stranice dola su strme, a teren klizav i rizičan; uspon uz Dubravski rt je jak, konstantan i vrlo naporan