30may2026 Kaluđerski vodopad

Nisam rekao Milanu da sam noć pred akciju budan procenjivao svoje sposobnosti i ispravnost svoje odluke da mu se pridružim. Jesam svojevremeno peške sâm izlazio na Midžor uz Razdolje, Udicu ili Dugo bilo, ali da li su kudikamo lakše relacije u poslednje vreme uticale na to da uspon uz Kaluđerski do za mene predstavlja preveliki zalogaj? Prevagnuli su prevelika želja i činjenica da mi njegovo prisustvo uvek uliva dodatnu sigurnost...

6:50 Milan, Luna i ja smo spremni za polazak iz centra Toplog Dola u novu avanturu. Nikad više auta nismo zatekli - planinari i ljubitelji Stare planine verovatno još spavaju ili su u fazi završnih priprema za polazak na neku planiranu akciju. Vreme i temperatura savršeni. Objašnjavam Milanu da je auto parkirao na  mestu gde se u avgustu prošle godine nalazila bina, tokom Festivala slobodnih reka i planina. Imao sam čast da, zajedno sa Srđanom Cvetkovićem, promovišem svoju tek izdatu drugu knjigu. Velika čast za mene...

Sledi dobro poznati put, između škole i crkve, uz dolinu Rekitske reke:

7:35 Selište (lokacija nekadašnjeg starog sela), ,,Jaćimov konak'' i skretanje desno - na put uz desnu obalu prelepe Kaluđerske reke:

Za razliku od prve deonice, između Toplog Dola i Selišta, koja je prilično ,,ravna'', ovde je blagi uspon. Primećujem prve naznake da mi tempo kretanja ne odgovara - sve češće zaostajem i jedva odgovaram na Milanova pitanja jer sve teže dolazim do daha...

7:50 Mesto zvano Savkov most - obeleženo skretanje desno za Kaluđerski do i Kaluđerski vodopad. Pravo se produžava za Razdolje:

Uspon sve više dolazi do izražaja:

8:05 Dolazimo do mesta u Kaluđerskom dolu gde se ranije prelazila reka i produžavalo uz njenu levu obalu. Ovog puta sasvim nova staza za mene (nisam bio na Kaluđerskom vodopadu od ,,korone'' i aprila 2020. godine!) nastavlja da krivuda kroz šumu u pravcu vodopada suprotnom, levom obalom Kaluđerske reke. Milan mi objašnjava da postoji već nekoliko godina, kao i da je prosečen put kojim se može preći iz Kaluđerskog dola u Razdolje, podnožjem Durmanice (1706 m).

Naša staza povremeno izlazi na proplanke, sa kojih se može videti naš prvi prolazni cilj - Kaluđerski vodopad, ali..., moje je kretanje sve teže:

8:25 Staza, koja se prilično odvojila od Kaluđerske reke, ponovo joj se približava. Već smo u visini ušća potoka Vrla strana u Kaluđersku reku i prve, najniže kaskade grandioznog Kaluđerskog vodopada (da bi se snimio ceo, treba koristiti dron ili iznajmiti helikopter!). Teren je strm i veoma težak za kretanje, predstavljen crvenim peščarom koji se lako odvaja od stena i sitni pod nogama: